Hercegnovski Stari grad zaboravljen ?!?

Hercegnovski Stari grad je zaboravljen iako, uporno ponavljaju Novljani, ima šta da pokaže. Po fasadama nekih zgrada u kojima stvaraju umjetnici ne primjećuje se da je u njima prostor pun vrijednih
umjetnina, ali su reklame za nekretnine i kafane mnogo upadljivije. Stanovnici, posebno starosjedioci, su ogorčeni i kažu da njihov Stari grad nije ništa manje važan od kotorskog ili budvanskog, ali da je godinama po strani.
Osim par ljetnjih sezonskih dešavanja koja pune starogradske trgove, naročito Belavistu, i starih zidina i tvrđava, u njemu za turiste nema ničeg upadljivo primamljivog. A zapravo, u njemu su ljudi koji zatvoreni u svoje prostore stvaraju i pune ih slikama, knjigama, grnčarijom, ikonama.
U Starom gradu rade i prodaju svoje radove slikar Dobrivoje Petrović, ikonopisac Dragica Kosić, slikar-keramičar Goran Vukčević, književnik i knjižar izdavač Nikola Malović, slikar Đuro Prijić Beli, slikar Momo Mićunović...
Neki od njih su rezignirani odnosom nadležnih prema starogradskom bogatstvu, dijeleći mišljenje mnogih svojih sugrađana, a drugi su učaureni u svom svijetu, ne eksponiraju se previše i čekaju bolja vremena. Svi misle da Stari grad zaslužuje mnogo bolji izgled i stvaralačku promociju.
„Ovo je jedini Stari grad u Crnoj Gori koji nije uređen, nego se oslanjamo na ono što su stare generacije ostavile. Smiješnu cifru treba uložiti da bi se popločalo stepenište pored gradske galerije „Josip-Bepo Benković“, a ono tako stoji od zemljotresa. Slike ili zanatske rukotvorine treba iznijeti ispred galerija i radnji, jer šta će drugo privući turistu da pođe neuglednom ulicom koja je noću neosvijetljena“, komentariše Đuro Prijić Beli.
On dodaje da u slučaju da se iznesu radovi koji bi privukli turiste, dolazi inspekcija. Inspekcija bi sa trga otjerala i putujućeg slikara sa štafelajem.
„Stari grad ima zanimljivih ljudi koji stvaraju, ali se niko ne druži, niko ljude ne okuplja. U galeriji „Josip-Bepo Benković“ hercegnovljanski umjetnici gotovo da ne mogu da izlažu, kaže Prijić, dodajući da je javna galerija zatvorena kada bi trebalo da radi, u kasnije sate, popodne i za vikend.
„Za sve što se napravi, Herceg Novi se „pokriva“ Vojom Stanićem i zato Bog mu dao zdravlja još 150 godina da živi, jer ćemo do tada da važimo za grad umjetnika“, poručuje Prijić.
Ikonopisac Dragica Kosić ima galeriju ikona koja je njen atelje. U sporednu uličicu Starog grada namjenski se u ovaj prostor ulazi i to uglavnom čine turisti u sezoni i Dragičini prijatelji.
„Za mene je Stari grad srce Herceg Novog, a duh svakom starom gradu daju umjetničke radionice, ateljei, galerije, pa bi zato trebalo da ih bude što više. Ljudi ljeti kad je veća gužva, naročito turisti, zastanu, svrate. Vide da je neki poluprivatni prostor, vide ikone, a onda bojažljivo stanu pored stola i gledaju kako radim. Dešava se da oni ponovo dođu, donose mi reprodukcije ikona s raznih strana. Lijep je taj kontakt između stvaralaca i ljubitelja umjetnosti. Ljudi koji odlučuju o ovom gradu trebalo bi da nađu načina da Stari grad postane umjetnički centar“, smatra Kosić.
Nikola Malović u svojoj knjižari i izdavačkoj kući SO od njenog osnivanja 2004. godine pokušava da okupi intelektualnu elitu, ljubitelje lijepe riječi. Ljeti u njoj mogu da se sretnu mnoga poznata imena domaće i književnosti iz regiona.
„U vansezoni harizmatični prostor na glavnom gradskom trgu privlači rijetke turiste i hercegnovske intelektualce. Ovdje je okupljalište i kutak gdje knjige mogu da se listaju satima“, kaže Malović.
Slikar i galerista Dobrivoje Petrović ističe da mu je kada je otvarao svoju galeriju bila ideja da to bude malo stjecište ljudi zainteresovanih za umjetnost, slikara, muzičara, književnika...
„Zvao sam mlade ljude, da napravimo malo monmartrovskog duha. Ali, kada bi i cio Monmartr preselili ovdje, on bi propao, rezigniran je Petrović.
On kaže da „floskula o Herceg Novom kao gradu slikara ne drži vodu, ali da je tako na cijelom primorju“. Petrović dodaje da grad ako je siromašan, ne mora da to bude i duhom.
„Grad bi mogao da kupi 10 štafelaja, pa preko ljeta da stoje na Belavisti, da ljudi malo slikaju. Mogu da se naprave svakodnevne besplatne projekcije o savremenim slikarima, renesansi ili nečemu drugom. To su stvari koje nijesu skupe, predlaže on.
U Starom gradu podršku umjetnicima daje galerija Sye Rider. Muzička škola i umjetnički centar AS, gradska biblioteka i lokalni radio upotpunjavaju ambijent. Ali, on ipak izgleda zatvoreno i previše tiho. Nadu daje nedavno sređena Sat kula čiji sat otkucava vrijeme za nešto novo u starom.